| Abstract | Anđeo Marija Miškov, hrvatski dominikanac, rođen 1848. na srednjodalmatinskom otoku Zlarinu, doktor teologije, pučki misionar, spisatelj i kulturni djelatnik, osamdesetih godina XIX. stoljeća uključuje se u započeti proces preporoda hrvatskoga naroda. Kako se o životu i djelovanju oca Miškova uglavnom pisalo općenito bez konkretnijega uvida u stvarni i sadržajniji radni opus, ovaj rad govori o bogoljubnoj, rodoljubnoj i domoljubnoj aktivnosti našega dominikanca na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće i o njegovu doprinosu prosvjeti hrvatskoga naroda. Disertacija s naslovom »Anđeo Marija Miškov: vjerski i nacionalni preporoditelj hrvatskoga puka (1848.–1922.)« kompozicijski je podijeljena na dva dijela, a dijelovi na poglavlja. Prvi dio disertacije podijeljen je na pet poglavlja. Sadržajan i cjelovit životopis učenoga dominikanca predstavljen je u prvomu poglavlju. Kongregacija sestara dominikanki, koja je odigrala važnu odgojno-obrazovnu ulogu u Dalmaciji početkom XX. stoljeća, tema je drugoga poglavlja. Treće poglavlje govori o Miškovljevu apostolskom rad u okviru pučkih misija, koje predstavljaju jedno od njegovih najznačajnijih, ako ne i najvećih djela, kojima je ovaj neumorni misionar i propovjednik doprinio preporodu hrvatskoga puka. Na četvrtomu je mjestu Bratovština žive krunice, pobožna ustanova koja je predstavljala duhovnu poveznicu hrvatskoga naroda, a na petomu je časopis Gospina krunica koji je, iako s kratkim vremenskim izlaženjem, uspio pridonijeti vjerskoj i kulturnoj obnovi, s posebnim težištem na obrazovanje, a nerijetko i na domoljublje. Drugi dio disertacije podijeljen je na šest poglavlja. Prvo se poglavlje bavi tiskanim pastoralnim, pobožnim priručnicima koji su zbog svoje sadržajne i jezične jednostavnosti bili od velike pomoći za vjersku pouku naroda, svećenika, a nerijetko i za njegovu pismenost. Rukopisna ostavština o. Anđela M. Miškova predstavljena je u drugomu poglavlju rada i uključuje važnije rukopise različita sadržaja. Iako se radi o neobjavljenim djelima, neka od njih, kao što su Duhovne vježbe za puk i svećenstvo, otac Miškov je obilato koristio u svojemu pastoralnom djelovanju, trudeći se pomoći kulturi vjerničkoga puka i njegova klera, ukazujući na vrijednosti kao što su obitelj, odgoj, moral, poštenje, međusobno poštivanje, pravda, rad, rodoljublje i domoljublje. Značajna pozornost u drugomu poglavlju posvećena je Životopisu Vinka iz Ferrare i Životopisu bl. Ozane Kotorske, dvama vrijednim i neobjelodanjenim rukopisima. U radu su doneseni i drugi rukopisi manjega opsega koji su zapravo pokazatelji Miškovljeve kulturološke širine. Treće nas poglavlje upoznaje s Miškovom leksikografom i njegovim jednim – nedovršenim djelom. Riječ je o Vokšim rječniku, tematski sažetu, koji zbog te činjenice predstavlja vrijedno leksičko djelo. U središtu je četvrtoga poglavlju Miškov prevoditelj, uglavnom manjih teoloških rasprava i priča, od kojih je pojedine koristio u svojoj dušobrižničkoj službi. Peto poglavlje doktorske disertacije govori o Miškovljevu kulturnom radu i doprinosu narodnoj prosvjeti kao povjerenika dviju najznačajnijih kulturnih institucija: Matici hrvatskoj i Društvu sv. Jeronima, kao i drugim rodoljubnim i domoljubnim djelatnostima unutar pojedinih društava i institucija, dok je posljednje, šesto poglavlje drugoga dijela disertacije posvećeno propovjedničkoj tematici učenoga dominikanca. Središnje mjesto ovoga poglavlja zauzimaju homiletske teme koje otkrivaju propovjednički svijet oca Miškova te njegova brojna nastojanja oko duhovnoga i društvenoga preporoda Hrvata te njegov propovjednički diskurs i profil. Disertacija ima uobičajen popis kratica, predgovor, uvod, zaključak, sažetak na hrvatskomu, popis korištenih izvora i literature, priloge, kazalo osobnih imena i bilješke o autoru. |
| Abstract (english) | Anđeo Marija Miškov, Croatian Dominican priest, born in 1848 on Central Dalmatian island Zlarin, doctor of theology, popular missionary, writer and cultural worker, joined in 1880s the then ongoing revival process of the Croatian people. Since accounts of father Miškov’s life and activity have largely been general and without specific insights into his actual and meaningful working opus, this work deals with the Dominican’s godly and patriotic activity at the turn of the twentieth century, and his contribution to the education of the Croatian people. The dissertation, titled »Anđeo Marija Miškov: Religious and National Reformer of the Croatian People (1848. – 1922.)«, is organized into two sections, and the sections are divided into chapters. The first section is divided into five chapters. A substantial and comprehensive biography of the learned Dominican is presented in the first chapter of the section. The Congregation of the Dominican Sisters, which had an important educational role in Dalmatia in the beginning of the twentieth century, is the subject of the second chapter. The third chapter deals with Miškov's apostolic work within the Popular Missions, one of Miškov’s most significant, if not the biggest works, with which this diligent missionary and preacher contributed to the revival of the Croatian people. The fourth deals with the Brotherhood of the Live Rosary, an institution of a pious character and a spiritual link of the Croatian people, and the fifth with magazine Holy Lady’s Rosary which, although published only for a short period of time, managed to contribute to religious and cultural renewal, with special emphasis on education and often on patriotism. The second section of the dissertation is divided into six chapters. The first chapter deals with printed pastoral, devotional manuals which were, due to their simplicity of language and content, great help for the religious instruction of people and priests, and often their literacy. Anđeo M. Miškov’s manuscript legacy, which includes important manuscripts of various contents, is presented in the second chapter. Some of the manuscripts, such as the Retreats for People and Clergy, though unpublished, Miškov used generously in his pastoral work, in an attempt to help the culture of the people of faith and his clergy by pointing to values such as family, education, morality, honesty, mutual respect, justice, work, and patriotism. Considerable attention in this chapter is devoted to the Life of St. Vincent Ferrer and the Biography of Blessed Osanna of Cattaro, two valuable but unpublished manuscripts. Other manuscripts, of a narrower range but indicating Miškov’s cultural width, are also included. The third chapter introduces Miškov as a lexicographer and his one unfinished work. This is Vokšim Dictionary, a valuable lexical work due to the fact that it is thematically compressed. The fourth chapter focuses on Miškov as a translator of minor theological debates and stories, some of which he used in his spiritual guidance. The fifth chapter discusses Anđeo M. Miškov’s cultural work and his contribution to the education of the Croatian national being as the commissioner of two major cultural institutions: the Croatian Centre and the Society of Saint Jerome, as well as other patriotic activities within individual societies and institutions, while the last, sixth chapter of the second section deals with the learned Dominican’s preaching subject matter. This chapter’s central part is devoted to Miškov’s homiletic themes that reveal his preaching world, his purpose or his labours for the spiritual and social revival, as well as his preaching discourse and profile. The dissertation also contains a list of abbreviations, preface, introduction, conclusion, abstract in Croatian, list of references and appendices, index of personal names, and note on the author. |
