Naslov Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj
Naslov (engleski) Theological Thought by Marijan Valkovic in the Development of Church and Social Life in Croatia
Autor Silvija Migles
Mentor Stjepan Baloban (mentor)
Član povjerenstva Tonči Matulić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marijan Biškup (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Katolički bogoslovni fakultet (Katedra socijalnog nauka Crkve) Zagreb
Datum i država obrane 2011-09-28, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Teologija Moralna teologija
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 272 - Rimokatolička crkva
Predmetni sustav (NSK Kontrolirani rječnik)
Valković Marijan
Crkveni socijalni nauk
Sažetak Drugi vatikanski koncil obilježen je kao jedan od najznačajnijih događaja Katoličke crkve u XX. stoljeću. Na Koncilu Crkva razmišlja ad intra i ad extra, o sebi i o odnosu prema svijetu. Koncil je potaknuo na promjene u teologiji i u Crkvi, te posebno u odnosu kršćanâ i Crkve prema svijetu. Neki teolozi su teško prihvaćali promjene, a drugi su tražili nove putove i hrabro se suočavali s brojnim izazovima. Među one teologe koji su trajno tražili nove putove spada i Marijan Valković, svećenik
... Više krčke biskupije koji je diplomirao prije Drugoga vatikanskoga koncila (1955.), a za vrijeme Koncila (1962.–1965.) boravio u Rimu na poslijediplomskom studiju iz moralne teologije. Tijekom studija mogao je iz blizine osjetiti koncilsko ozračje. Osim toga, za mentore svojih doktorskih radova izabrao je u to vrijeme dva najpoznatija teologa moralista, isusovca Josefa Fuchsa, na Papinskom sveučilištu Gregoriana i redomptorista Bernharda Häringa, na prvom teološkom učilištu posvećenom isključivo studiju moralne teologije Academia Alfonsiana u Rimu. I Josef Fuchs i Bernhard Häring, svaki na svoj način utjecali su na teološki razvoj mladoga svećenika Marijana Valkovića. Tako je u Rimu uspješno završio poslijediplomski studij sa dva završna rada, koja su mu kasnije u slobodnoj Hrvatskoj (nakon 1990. godine) bila priznata kao dva doktorata. Od tada se ispred njegova imena stavlja oznaka za dva doktorata, to jest ddr. sc., što i nije tako uobičajeno u Hrvatskoj. U doktorskom radu polazimo od hipoteze da je prof. ddr. Marijan Valković svojim znanstvenim radom u postkoncilsko vrijeme dao značajan doprinos razvoju crkvenoga života, te da je nakon 1990. godine kao teolog i socijalni etičar otvarao nove putove u interdisciplinarnom dijalogu između teologije i drugih znanosti u Hrvatskoj. Središnja je nakana doktorskog rada baviti se onim područjima života i rada Marijana Valkovića koji se s različitih gledišta i bogatom tematikom odnose na:
a) teološko-crkveni život u Hrvatskoj nakon Drugog vatikanskog koncila
b) važna etičko-moralna pitanja društvenog života u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena 1990. godine. Doktorski rad je podijeljen u tri glavne cjeline. Prva, pod naslovom Životni put i djelo Marijana Valkovića, obrađuje životni put Marijana Valkovića i područja njegovoga teološkoga zanimanja. Povezujući teološke radove i svrstavajući ih unutar područja zanimanja može se dobiti uvid u život i rad Marijana Valkovića kao teologa, u pojedine teme, časopise u kojima je pisao kao i u njegovu aktivnost koju je kao teolog – znanstvenik imao u crkvenom životu u Hrvatskoj.
U drugoj cjelini se obrađuju Doprinosi Marijana Valkovića postkoncilskom razvoju crkvenoga života u Hrvatskoj. Valkovićev opus se promatra kroz tri poglavlja koja ukazuju na žarišne točke koje su privlačile njegovu pozornost u prvom razdoblju njegova znanstvenog stvaralaštva, o kojima je kao teolog moralist progovarao i unutar kojih je razvijao svoju teološku misao, ali i zacrtavao smjer kojim će ići izgradnja dosljednog i autentičnog kršćanskog života. U središtu prvog poglavlja pod nazivom „Muškarac, žena i brak u teologiji Matthiasa Josepha Scheebena“ je misao i pitanje o čovjeku koje ističe aktualnost teološke antropologije i njezinu važnost u razvoju moralne teologije. U drugom poglavlju naslovljenom „Teološko promišljanje braka i obitelji“ pratimo na koji način Valković razvija teologiju braka i obitelji te njegovo zauzimanje za cjeloviti pristup bračnim i obiteljskim problemima u suvremenom svijetu. Treće poglavlje pod nazivom „Moralne i pastoralne implikacije govora o sakramentu pokore i grijeha“ u cijelosti je usmjereno na otajstvenost kršćanskog života koja teži biti autentično shvaćena. Kroz ova poglavlja želi se vidjeti kako izgleda moralna teologija Marijana Valkovića i što valja, jer predstavlja oslonac u traženju i postavljanju smjernica, istaknuti i danas.
U trećoj cjelini se istražuju Doprinosi Marijana Valkovića razvoju socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj. Unutar četiri poglavlja nastojat će se temeljito analizirati trag koji je Valković ostavio iza sebe nakon što se kroz jedno desetljeće angažirao oko socijalnog nauka Crkve i socijalnih pitanja aktualnih za hrvatsko društvo. U drugoj polovici XX. stoljeća u Hrvatskoj se o socijalnom nauku Crkve i socijalnoj problematici sustavno i teološki počelo više i temeljitije govoriti s demokratskim promjenama, jer je razdoblje komunističke vladavine (1945.–1990.) gušilo svaki pokušaj rasprave o socijalnom nauku Crkve na teoretskom planu i javni socijalni angažman kršćana na praktičnoj razini. Kroz ova poglavlja želi se istražiti i predstaviti nemali broj Valkovićevih „socijalnih“ radova i njegov pristup socijalnoj tematici, kako bi se osvijetlili njegovi originalni doprinosi ovom značajnom području kršćanske misli i djelovanja kao i hrvatskoj teologiji XX. stoljeća. „Od kršćanskog humanizma ka socijalnom nauku Crkve“ i „Socijalni nauk Crkve: tumačenja i doprinosi Marijana Valkovića“ naslovi su prva dva poglavlja u kojima se posebna pozornost posvećuje karakteristikama Valkovićevog socijalnog nauka. Valković pridaje izraziti značaj etičkim aspektima socijalnog nauka Crkve koji reflektiraju političke i gospodarske izazove hrvatskoga društva, stoga se oni analiziraju u trećem poglavlju pod nazivom „Socijalno-etička usmjerenja za pristup političkim i gospodarskim izazovima“, koje je važno jer pokazuje da se socijalno učenje Crkve bavi i suvremenim pitanjima i socijalnim problema. U posljednjem, četvrtom poglavlju, pod nazivom „Kršćanstvo i Crkva u suvremenoj civilizaciji“, diskutira se aktualno pitanje budućnosti Crkve i kršćanstva u suvremenoj civilizaciji i u hrvatskom društvu, jer Valković – prepoznajući znakove vremena i ne bojeći se dijaloga sa svijetom – na kritičan način konfrontira kršćanstvo i Crkvu sa njihovim kršćanskim identitetom koji je pozvan trajno rasti i razvijati se. Sakrij dio sažetka
Ključne riječi
Valković Marijan
Ključne riječi (engleski)
Valkovic Marijan
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:222:568311
Studijski program Naziv: Poslijediplomski studijski program licencijata i doktorata Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra teoloških znanosti (licenc) / doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje teologija (lic.theol./dr. sc.)
URL zapisa u katalogu https://kbf-test.zaki.com.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?¤tPage=1&searchById=1&sort=0&spid0=1&spv0=migels&selectedId=113051034
Vrsta resursa Tekst
Opseg 271 str. ; 30 cm
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2018-07-04 09:15:48